Herojski narod u Crnoj Gori je na ovom prostoru vječno krvario boreći se za samosvojstvo i slobodu. Ali, dođe grdno vrijeme, dočekasmo da vlast hoće u našoj državi, izgrađenoj na socijalističkoj ideji o ravnopravnosti i jednakosti svih njenih naroda, da podigne spomenik fašističkim okupatorima na vojnom aerodromu u Golubovcima. Ne mare oni da li bi to bila izdaja svog naroda, i države, NOB-a, u kome su mnogi položili živote za ideale o slobodarskom, humanom i čovječnom društvu. Nećemo da vjerujemo, oni iz vlasti, pogubili su kompas, pa će držati zdravicu i podizati spomenik onima što su bez trunke milosti i sažaljenja ubijali i strijeljali Savu Kovačevića i nemoćne ranjenike na Sutjesci, neustrašivog Ljuba Čupića i njegove saborce, ili što zvjerski pobiše nejač i mladost još nedosanjanu u Pivskim Dolima. Je li moguće da danas ne čuju eho fašističkih puškomitraljeza, da su zaboravili plač i vrisak djece i lelek majki za njima? Iz đačkih klupa fašistički okupator izvodio je đake i profesore i bez milosti ih strijeljao. Zar spomenik zaslužuju oni što zapališe Drvar i Neretvu, Užice, Pljevlja i Kozaru, što sravniše i porušiše do zemlje našu i vašu Podgoricu, Cetinje, Crnu Goru, i redom sve od Triglava do Đevđelije? Što zbog njihovih fašističkih ideja život položi 1.706.000 građana Jugoslavije? Zar za monstruozna djela ss-ovaca treba imati razumijevanja i ustupiti im tlo ove napaćene zemlje koju su željeli da zatru? Njima spomenik, a za naše heroje i maršala Tita nema mjesta, ni sluha, ni razumijevanja. Zaboravljaju drugovi iz vlasti da još našim starim majkama, očevima, braći i sestrama koji su još u životu i koji su i sami mnoge strahote preživjeli ostajući bez svojih najmilijih, da se suze na licu još nijesu osušile.
Demokratija nije i abolicija fašizma. Zato, vi iz vlasti, recite vašim sagovornicima iz Njemačke, da mi nijesmo zaboravili da su hitlerovska vlast i vojnici bili fašisti i osvajači. Istorija, kao učiteljica života, dala je svoj sud o njima i njihovim nedjelima u Drugom svjetskom ratu. Oni koji i danas još žale za tom ideologom i fašizmom, moraće da shvate da je čovječanstvo za navijek reklo fašizmu: „Ne”.
Naša prelijepa i ponosna zemlja Crna Gora nikada neće abolirati fašizam i njegove protagoniste, niti ikome biti sluga i plodno tle na kome će se podizati spomen-obilježja okupatora ili njihovih saradnika.
Crna Gora je zemlja Njegoševa i trinaestojulska, ustanička, čija će se himna pjevati, a slobodarska zastava se vječno vijoriti na Lovćenu.
Zato, vi iz vlasti, ne dozvolite oživljavanje mračnih ideja fašizma, ostvarivanje prljavih ili imperijalističkih interesa, ili mijenjanje i prekrajanje istorije naše antifašističke zemlje.
Mnogo je krvi za slobodu proliveno, i zato sloboda nema cijenu. Mi, komunisti, želimo da Crna Gora bude slobodna, nezavisna i nesvrstana zemlja koja će razvijati bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti i voditi miroljubivu politiku sa svima u svijetu. Za takvu politiku ćemo se uvijek boriti i zalagati.
SMRT FAŠIZMU,
SLOBODA NARODU!
Ratko Đukić,
član antifašista Crne Gore
Savez Komunista Jugoslavije Savez Komunista Crne Gore